drzava bez staljinistickih munja

Još jedni odoše – mašallah

Dvije su koristi u tome što je SDA izgubila vlast prije dvije godine, jedna je u tome što su njeni lideri konacno shvatili da niko nema monopol na vlast a druga u tome da narod vidi kako uvijek postoji gori od goreg. Koliko ce nova vlast shvatiti pouku iz onoga što se desilo prije dvije godine, i onoga što se danas dešava, toliko ce i njihova vladavina biti na korist i njima i narodu u cije ime treba da vladaju.

U Bosni se nikada nije opredjeljivalo za nešto ili za nekog nego protiv necega ili nekoga. Tako se ova praksa neminovno morala prenijeti i na izbore. Prije dvije godine glasaci su se opredijelili protiv SDA i njenih celnika cijih djela, pa ako hocete i lica, su vec bili podobro siti. Tada je na scenu došao SDP u svom sjaju i bijedi koncepta izvucenog iz ropotarnice historije. Ma koliko se Lagumdžija trudio da izgleda kao covjek koji ide korak ispred svoga vremena svaki njegov postupak odisao je staljinizmom. Došavši na vlast uz pomoc medunarodne zajednice koja je, gradeci Alijansu za promjene, proizvela neprirodni brak majmuna i žirafe, oni su se, autosugestijom, ufiksali u uvjerenju da su dobili izbore. U takvom stanju nije im se moglo ni desiti ništa drugo nego da ove izbore izgube, i to uvjerljivo.

Tako ce Lagumdžija ostati zabilježen u historiji kao grobar koji je pokopao SDP na radost demokratske javnosti. Možda je i za njega licno bolje da je izgubio izbore cime je spasio samoga sebe, jer, kako je krenuo, tokom narednog mandata zasigurno bi dao sebe uhapsiti kao islamskog ili nekog drugog teroristu. Ovako, ostao je na kormilu nekada jake partije iz koje je izbacio istinskog lidera Durakovica, dok mu je Visoki predstavnik Ešdaun dao ukloniti Munju od kojeg više niko nije strepio ni koliko od miša, a na munju odavno više ni ne lici.

Narod je odgovorio na izazov

Za dvije godine vladavine Alijansa za promjene nije ucinila ništa vrijedno pomena a da je išlo u korist Bosne i Hercegovine i naroda u njoj. Ma koliko se njene clanice i njihovi lideri upinjali da dokažu kako su nacinili promjene, niko im više nije vjerovao. Tako se, u trenutku izbora, narod ponovo našao pred pitanjem protiv koga da glasa s tim da je, ovom prilikom, odluka bila dosta lahka: glasati protiv SDP-a bila je logicna posljedica svega njihovog djelovanja kao celnika Alijanse. Postavlja se pitanje: da li su celnici SDA shvatili da su tom linijom odlucivanja ''za protiv'' dobili najviše glasova u Federaciji. Vjerovatno nisu jer u glavi mi i sada zvoni analiza jednog visokopozicioniranog esdeaovca, nakon onih izbora, koji je krivce za izborni poraz poredao ovako: medunarodna zajednica, narod koji nije znao izabrati i na kraju djelomicna krivica rukovodstva SDA. Vjerovatno ce sada redoslijed zaslužnih biti obrnut a tako se nece moci kvalitetno vršiti vlast i dokazati kvalitet nego ce se ponovo davati argumenti “za protiv”.

No, to je vec njihova briga a nama ostaje da se pozabavimo time kako je bh. javnost doživjela odlazak neokomunista (upakovanih u socijaldemokrate), to jest avangarde koja je kao manjina vladala nad vecinom.
Vec nakon prvih izvještaja iz stranackih izbornih štabova Bosnom i Hercegovinom je prostrujao talas nevjerice u ono što se dešavalo u Federaciji, što jeste posljedica loših analiza i vjerovanja u ostvarenje želja, ali i sasvim neocekivana reakcija onih koji se busaju demokraticnošcu. Svaki novi podatak govorio je da ce SDA osvojiti najviše glasova a to se na svim medijima komentiralo kao pobjeda nacionalnih stranaka. Ništa zato što su HDZ i SDS i na prošlim izborima osvojile najveci broj glasova nacionalnog glasackog tijela, tada je bilo važno da je u Federaciji nekakva alijansa koja niti ima boje niti ima mirisa. Sada se nacionalnom dvojcu pridružio i treci te je sve izgledalo drukcije.

Lidija Korac je u svim izvještajima pokušavala ublažiti izborni neuspjeh SDP-a, pokušavala marginalizirati uspjeh SDA i dati što veci znacaj kompenzacionim mandatima. Napirlitana dama, koja je ponajviše izgledala kao kafanska pjevaljka, vrlo cesto se upuštala u rasprave sa novinarima, bez zazora i vodenja racuna o istini i tacnosti onoga što govori. Bilo je ocito da se izborni inženjering nece zaustaviti tako lahko i da ce sve uciniti kako bi bar blokirao SDA. No ništa nije pomoglo, narod je odgovorio izazovu i glasao onako kako je smatrao da treba.
Ovakvog odgovora uplašila se neokomunisticka avangarda pa su poceli pljuštati napisi po novinama i emisije na televiziji o povratku Bosne i Hercegovine u 1990. godinu, o povratku nacionalnog trolista, o opasnosti koja prijeti, maltene o ratu koji ponovo kuca na vrata. Najeklatantniji primjer bio je prilog Bakira Hadžiomerovica koji, u svojoj sljepoci i neznanju, nije mogao ništa drugo nego pozvati u pomoc Senada Avdica i pustiti njegov komentar o rezultatima izbora. Oni koji su slušali i gledali ovu emisiju morali su se uplašiti pa makar da su i sami glasali za SDA. Iznenaden ovolikom dozom netrpeljivosti, mržnje, politickog harangiranja i neprimjerenog protažiranja propale politike, cak je i Visoki predstavnik morao reagirati.

Zakratko je odjeknula prijatna vijest da je TV – pljuvac Bošnjaka suspendiran. Naravno, uz Bakira su stali svi oni koji ili pljuju po Bošnjacima ili pljuvace podržavaju pa je ovaj visokonaponski mrzitelj probošnjacke linije u svim sferama, ponovo vracen na ekrane. Do kad, ne zna se.
Nije Bakir H. ono što treba da brine Bošnjake nego klima u kojoj takav nazovi novinar može da nam udara po kome hoce i kako hoce. Problem je klima u kojoj predsjednica Izborne komisije izgleda kao “madam”, pa nije ni cudo da izvještavanje o rezultatima lici na bordel; problem je i što se orkestrirano govori u negativnom kontekstu o jednoj nacionalnoj stranci dok se druge i ne spominju iako su istog predznaka; problem je što i u ovom slucaju mora intervenirati visoki predstavnik kako bi stišao strasti branitelja socijaldemokracije u trenutku kad demokratski izbori kažu da je vrijeme da odu sa scene.

I nakon prošlih izbora bilo je dosta onih koji se nisu slagali sa rezultatima izbora, bilo je i onih koji su to i javno iznijeli, novinara, javnih radnika, politicara, ali svi su to ucinili bez žuci i bez napada na politicke protivnike, uglavnom se ocekivalo da se vidi šta mogu uraditi oni koji nisu dobili izbore a jesu dobili vlast. Valjda pouceni time Bakir & company pokušavaju proizvesti klimu u kojoj bi se to moglo ponovo desiti. Ucinio je to i u razgovoru sa ambasadorom H. J. Petersom pokušavajuci sugestivnim pitanjima izvuci odgovore koji mu pašu. Bilo je tragikomicno gledati kako se jedan novinarski miš mekinjaš pokušava nametnuti za ravnopravnog sagovornika gorskom diplomatskom lavu. Na svaki sugestivni odgovor gospodin Peters je odgovarao suprotno od ocekivanog ili bar tako da se odgovor mogao uvijek diplomatski protumaciti što i jeste njegova uloga. Haranga je ipak izgubila bitku.

Partijske cistke

Neovisno od nadobudnih novinarskih naklapanja, neposredno nakon izbora u strankama je nastupilo vrijeme prebrojavanja glasova a onda vrijeme prebrojavanja grešaka zbog kojih se glasovi nisu adekvatno zbrojili. Naravno da u tome prednjaci SDP kao najveci gubitnik i da su greške tamo najbrojnije. No, po pravilima balkanske krcme i balkanskog mentalnog sklopa i ovdje se ništa neocekivano nije desilo. Kako god u SDA prije dvije godine niko nije podnio ostavku tako se isto dešava i u SDP-u gdje na ostavke niko i ne pomišlja. Nekakvo ''nudenje mandata'' stranci cisto je zamlacivanje po vec naucenom receptu u svemu što lagumdžije rade, ponude ti a ne daju, obecaju a ne izvrše. Uostalom, naši politicari ce sve podnijeti osim ostavke. Možete da ih bijete, jednako u Banjoj Luci i Sarajevu, možete da ih napadate u novinama i na televiziji, možete im reci sve što o njima mislite, odnosno sve što zaslužuju i sve ce podnijeti samo ne mogu podnijeti - ostavku.

Da bi izbjegao tu neželjenu kaznu, zlatni decko SDP-a se dosjetio da iz partije izbaci svog najveceg konkurenta i oponenta Nijaza Durakovica. Tako je vuk sit a Nijaz više nije na broju.
Time je upucena jasna poruka svima ostalim - koji su eventualno pomišljali da prozovu zlatnog decka kao najveceg krivca za izborni neuspjeh - kako ce se u tom slucaju provesti. Staljinisti više ne trce pocasni krug; oni pokušavaju pobijediti, makar u svom ataru, bez obzira na cijenu. Politicko sljepilo za njih je vec dokazano stanje a ne pojava. Oni, koji i dalje racunaju na bošnjacko izborno tijelo nikako da shvate da su Bošnjaci narod koji bi se po svom unutarnjem bicu najprije opredijelio za socijaldemokraciju, ali nikako za komunisticko-staljinisticku diktaturu samozvane avangarde. O tome najbolje svjedoci odziv biraca koji je manji od 54 procenta i nikada nije bio manji. Posebno je alarmantan slab odziv mladih i gradskog stanovništva.
Ponovo su seljaci ove zemlje pokazali da, s punim pravom, mogu nositi epitet istinskih gradana ove zemlje. Oni su izvršili svoju gradansku dužnost, oni su potpuno svjesni, opredijeljeni i politicki zreli u svojim nakanama da glasaju i izglasaju. Bilo da su glasali za nekoga ili protiv nekoga, oni su u izboru vlasti aktivno ucestvovali.

Istovremeno veliki procenat stanovnika grada pokazlo je gradansku neposlušnost, odsustvo gradanske svijesti i gradanskog iskorištavanja gradanskih prava. Oni su, skupa sa mnogim intelektualcima, po ko zna koji put, zauzeli gard koji kaže: ovo nisu moji izbori. Mnogi od njih su i u vrijeme agresije govorili da ''ovo nije njihov rat'', kao da neciji jeste. Oni ce i sada sjediti po kafanama i u ispraznim politikantskim razgovorima isticati, sa umišljenim ponosom i patosom, kako nisu htjeli ucestvovati u izborima koji nisu njihovi, u izborima u kojima jedino mediokritete možeš izabrati na vlast, kako nisu ucestvovali da ''ovi'' dodu na vlast pa zato, eto, i ne ocekuju od njih ništa dobro do ono što i cine. Kako god su kao jegulje izbjegli ucestvovati u odbrani od agresora tako isto sada pokušavaju izmigoljiti bilo kakvoj odgovornosti u vršenju gradanskih dužnosti i obaveza. Kako ce pogledati u oci generacijama koje dolaze izgovarajuci se da su intelektualci, to neka sa sobom rašciste. Do tada, selo ce im birati gradanske predstavnike vlasti a tako i treba da bude.

Može li SDA do vlasti?

I dok su gradani sela i grada skupa sa radnicima i poštenom inteligencijom odlucivali kome ce dati svoje glasove, dotle je Izborna komisija odlucivala o kompenzacijskim mandatima a Visoki predstavnik o smjenama i novim zakonskim propisima. Gradani su svoje odradili i ne pomišljajuci da ce njihovim glasovima manipulirati grupa ljudi koja sve cini kako bi Bošnjake sprijecila da uzmu vlast u Federaciji, bili oni SDA ili neki drugi, naravno osim SDP-a. O tome najbolje svjedoci raspodjela kompenzacijskih mandata koju ni najvještiji mešetari i najbolji matematicari nikako da prokuže. Kako drukcije objasniti da neko sa pedesetak glasova može biti u parlamentu a ne može sa dvadesetak hiljada. Lidiji na obraz...!?
Visoki predstavnik je donio nove propise, ukinuo guvernere, odredio dvotrecinski nacin odlucivanja, smijenio Munju a ko zna šta ce još uraditi. Ono što je pozitivno kod novog lorda jeste to da više ne pita domace politicare hoce li nešto da urade ili nece, on to jednostavno od njih zahtijeva. Pozitivan je i stav koji je zauzeo kod nametanja pravila igre, ona zaista vrijede za sve, pa ko se bolje snade.

Za to vrijeme bošnjacki politicari su zaboravili jednu važnu cinjenicu – entitet sa srpskom vecinom i nekadašnju Herceg Bosnu. Svi su se fokusirali na to kako da što više vlasti osvoje u Federaciji dok su nekadašnju Herceg Bosnu i drugi entitet skoro pa šaptom predali. Niko više ne shvaca da je vrednije svako poslanicko mjesto u drugom entitetu nego premijersko u bilo kom kantonu Federacije. Izbori pokazuju da se i gradani sve manje zanimaju za zbivanja u tom dijelu BiH pa cak i oni koji su otuda protjerani. Interesa za glasanje u odsustvu sve je manje, za povratkom takoder. Tako ispada da ce rezultati agresije biti potvrdeni u miru i to bošnjackim glasovima.
Hoce li nova SDA vlast pokazati da je naucila lekciju ili ce koaliranjem s nekim strankama pokazati da je i sama za betoniranje rezultata agresije i konacnu podjelu Bosne? Ako se to desi, onda nece samo narod pakovati kofere za odlazak u bijeli svijet; pakovat ce ih i rukovodioci, možda i prije naroda, a bit ce im teže jer njihova imovina ne može stati u kofere.
Narodna može, garant.